Das Informationsportal zur Geschichte der syndikalistischen Arbeiterbewegung

 

Institut für Syndikalismusforschung

 

 

Home

 

Suche auf Syfo /Search Syfo Pages

 

Other Languages/

Otras Lenguas

 

Kontakt

 

Impressum

 

Helge Döhring

Zlatno doba MUR-a - Međunarodno radničko udruženje (MUR) kao povijesni preostatak

MUR se rodilo u povijesnoj utrci. Bila je to utrka triju glavnih proletarskih pravaca za preuređenje jedinstvenog svjetskog radničkog pokreta. Potrebno je bilo stvoriti protusilu za borbu s kapitalističkim snagama koje se oporavljale u ratom iscrpljenim državama. Socijaldemokratski se pravac već bio diskreditirao u očima mnogih radnika i radnica svojom lažnom pomirljivošću i otvorenom suradnjom s kapitalistima i militaristima. Nije težio ukidanju kapitalizma i države, nego integraciji radništva u sistem vlasti kroz pojačane socijale programe i izbornost. Već 1919. godine provodi prvi kongres u Amsterdamu pod nazivom Međunarodni savez sindikata (poznatiji kao Amsterdamska sindikalna internacionala).

Drugi se pravac formirao na osnovi pobjedničke oktobarske revolucije u Rusiji. Ova se marksističko-lenjinistička nastojanja manifestirala 1919. godine u osnivanju Komunističke internacionale u obliku prvenstveno političke organizacije s centralom u Moskvi. Glavni cilj ovog pravca bio je ujediniti sve proletarske snage van Amsterdamske internacionale, usmjeriti ih na jedinstveno-centralistički put i staviti ih u službu rastećeg državnog socijalizma.

Treći proletarski pravac nije se pak približavao spomenutim tendencijama jer je odbacivao svaki centralizam – ne samo političke/militarističke i privredno/kapitalističke sisteme, a i diktature. Bio je sindikalističke/socijalrevolutionarne orijentacije, protivio se uspostavljanju buržoazne vlasti bilo putem socijalim partnerstvom, bilo putem totalitarnom državnom moću (npr. u bolševističkoj Rusiji) i nazirajućim se fašističkim formama vlasti u Italiji, Mađarskoj i Španjolskoj.

Osnivanje MUR-a

Već 1919. Komunistička internacionala pokušava da se nadmeće s Amsterdamskom sindikalnom internacionalom. No, da bi pristupala i sindikalnim udruženjima, 1921. osnovala je Crvenu sindikalnu internacionalu (Profintern). Njen zadatak je bio prije svega ujedinjiti još neodlučnih djelova radništva, potčiniti ih centralnom rukovodstvu Komunističke internacionale.

Da ne bi popali u kolotečinu protivnika, sindikalistima nije preostalo ništa drugo nego da zbiju redove i da se jasno opredijele na sadržajnom planu. Osjećala se hitna potrebna da se centralistima Amsterdamske internacionale i Profinterna suprotstavlja realna alternativna radnička organizacija, da se ne bi gubilo socijalrevolucionaro odnosno sindikalistički usmjerenih udruženja i saveza. Stoga se u decembru 1920. održala prva internacionalna sindikalistička konferencija u Berlinu pripremljena uglavnom predstavnicima sindikalističkog Slobodnog radničkog saveza Njemačke (FAUD) pri snažnom uticaju Rudolfa Rockera. Nakon još dviju pripremnih konferencija (u oktobru 1921. u Düsseldorfu i juli 1922. u Berlinu) početkom 1923. konačno se osnovalo MUR.

Berlin je bio naznačen kao sjedište sekretarijata MUR-a u čiji sastav su išli Rudolf Rocker, Augustin Souchy i Aleksandr Šapiro. Usvojena su Načela sastavljena Rockerom. U toku narednih godina MUR ujedinilo preko 2.000.000 radnika i radnica u Argentini, Čileu, Danskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Italiji, Meksiku, Norveškoj, Portugaliji, Švedskoj i Španjolskoj. Kasnije se njemu priključile i druge sekcije.

Sadržajna i funkcionalna odredišta

U pojedinačnim zemljama sekcije MUR-a se suočavale s različitim oblicima vlasti, kulturama i privrednim prilikama. Zbog toga im je bila dopuštena zamašna sloboda samostalne odluke. U MUR-u tih vremena nije bilo međusobnog ograničavanja i nametanja, već ravnopravna suradnja sindikalistički aktivnih radničkih organizacija. MUR se smatralo nastavkom Prve internacionale (1864-1872) i stajalo u tradiciji federalizma i ubjeđenje da oslobođenje radništva može postići jedino radništvo, a ne centralističke organizacije: „MUR je bilo postrojeno po dosljedno federalističkim načelima, što odgovaralo biti sindikalističkog pokreta i osigurao federaciji svake zemlje neograničano pravo samoodređenja, što je i jedinstveni mogući temelj za uspješnu zajedničku borbu.“ (1)

Novoosnovano MUR je imalo, dakle, dvije funkcije:

1. jačiti i ujediniti svjetsko radništvo za borbu s međunarodno organiziranim kapitalom

2. spriječiti svaki pokušaj staviti radništvo pod centralno (političko) rukovodstvo.

U skladu s tim, MUR je bilo otvoreno za svaku radničku organizaciju koja je željela surađivati u tom duhu. Stoga su na pripremnim konferencijama i također na prvom kongresu MUR-a u Berlinu sudjelovale organizacije koje ne stoje u klasičkim anarhističkim tradicijama kao što su “unionistički” IWW i antiautoritarno-marksističko orijentirana „Allgemeine Arbeiter-Union-Einheitsorganisation“ (AAU-E) iz Njemačke. Imale su pravo govora bez prava glasa.

Povijesna epoha

Osnivanje se MUR-a podudaralo vremenski s najgorućom fazom proletarskih oslobodilačkih borbi koje su protekle u Evropi između 1917. (oktobarska revolucija/završna faza prvog svjetskog rata) i 1939. (kraj naoružane klasne borbe u Španjolskoj kao posljednja iskra tih borbi). U tom se razdoblju kapitalistička vlast pretvarala iz demokratskih formi u fašističke, naime u Italiji (1922), Španjolskoj (1923/30) i Njemačkoj (1923/33). Baš u ovim se zemljama nalazile najsnažnije evropske sekcije MUR-a, ne samo u pogledu brojnosti članstva nego i organizacijske ukorjenjenosti. Preuzimanje vlasti nacistima u Njemačkoj 1933. i time prinuđeni premještaj sekretarijata MUR-a u Nizozemsku vodili su tome da je MUR izgubilo skoro svaku realnu borbenu silu. U Sovjetskom savezu sindikalistička/socijalrevolucionarna nastojanja bila konačno prekinuta likvidacijom Kronštata (1921) i suzbijanjem Mahnovščine (1922). Kada španjolski gradski i seoski proletarijat ustao u revoluciji 1936., pokušavajući ustvariti sve ciljeve MUR-a, nalazio se već u skoro potpunoj izolaciji na internacionalnoj pozornici. Retrospektivno gledano, unikalna povijesna šanca da se svjetski proletarijat samostalno oslobodi se pružila otprilike od 1917. do 1923. Baš se u tom razdoblju uzgradilo i osnovalo MUR. Bilo je značajna međunarodna revolucionarna organizacija budući da je odgovarala potrebama vremena.

Propast MUR-a

Jenjavanjem ovog revolucionarnog razdoblja naglo propadalo značenje MUR-a. Najjačije sekcije, npr. u Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji i Sovjetskom savezu, bile su likvidirane, desetljećima neće se oporaviti. Za ostatak MUR-a novim nezvaničnim centrom postala švedska SAC koja, zahvaljajući položaju zemlje na periferiji Evrope, nije bila uvućena u vrtlog fašizma i rata. Ovdje se sačuvalo članstvo organizacije, ovamo emigrirali vodeći ljudi međunarodnog sindikalizma. Odavde u 50-im godinama se širio “revizionizam” anarho-sindikalizma prilagođen promjenjenim privrednim i političkim prilikama, pri čemu se posebno isticali Helmut Rüdiger i Rudolf Rocker.(2) Posljednji, djelujući u američkom egzilu, sastavio Načela SAC-e. Budući da se SAC upustila u suradnju s državnim sistemom osiguranja za slučaj nezaposlenosti – da bi spriječila prijeteći odlijev članova – 1957. je izašla iz krnjeg MUR-a, jer je uplićanjem s državom kršila načela internacionale. (3) Nova poslijeratna sekcija u Njemačkoj, “Föderation freiheitlicher Sozialisten” (FFS), već 1952. napustila MUR, smatrajući da ono ne odgovara potrebama vremena.

Preostatak

Tako pobolijevalo MUR još 20-ak godina u tamnećem sjaju bivše slave, sve dok se ne oporavila španjolska sekcija CNT poslije kraja Franco diktature, okupljajući više stotina tisuća simpatizera. Ali dugogodišnja agonija MUR-a se više ne dala zaustaviti, jer stagnacija odnosno izumiranje organizacija ima popratne pojave kao što su izrazito nepovjerenje, krajnja egocentričnost, međufrakcijski obračuni i ideološko čistunstvo. MUR je daleko od toga da bi ponovo steklo prijašnju brojčanu snagu, a njegov razvitak s 70-ih godina je praćen unutrašnjim raskolima, napose u jačijim sekcijama, npr. u Španjolskoj, Italiji i Francuskoj. Završna faza je već tu, čini se, obilježena dogmatičkim začahurenjem, t.j. pretjeranom principijelnošću, i razvijanjem (neformalne) rukovodilačke strukture u Španjolskoj. Ovu strukturu podržavaju brojne satelitske sekcije koje ne zadovoljavaju kriterijum stvarne sindikalne aktivnosti, a kamoli dostižu članstvo brojnije od školskog razreda. Simptomatično za ovo zatvaranje od svijeta su osim toga i izlazak ili isključenje većinskog dijela organizacije koji više ne sleduje MUR-ovskoj liniji. Na internacionalnom planu te grupe se već davno orijentiraju u drugim forumima, npr. sudjelovale su na Međunarodnoj konferenciji solidarnosti 2002. godine u Essenu (“i02”). Zahvaljajući sve dostupnijim mogućnostima komunikacije i putovanja (internet, moderna prijevozna sredstva), kontakti među aktivistima se sve češće razvijaju direktno među sekcijama pojedinačnih zemalja neovisno o koordinacijskim središtima kao što je sekretarijat MUR-a. Staro MUR postalo nepotrebnim, pogotovo u organizacijskom/tehničkom smislu. Nastavljaju se socijalne borbe, a anarho-sindikalisti sve više mimoilaze organizacijski aparat MUR-a, tražeći nove revolucijske putove.

Direkte Aktion br. 169, maj-juni 2005.

Biljeske:

(1) Rudolf Rocker: Aus den Memoiren eines deutschen Anarchisten, str. 315.

(2) Hartmut Rübner: “Eine unvollkommene Demokratie ist besser als eine vollkommene Despotie. Rudolf Rockers Wandlung vom kommunistischen Anarchisten zum libertären Revisionisten“, AGWA,br. 15,str.205-226

(3) Ahto Uisk: Syndikalismus – Eine Ideenskizze

Seit_2007

 

Since 2007